Uporedimo dva scenarija: mali pladanj na velikom stolu i veliki pladanj na malom stolu. U prvom slučaju aranžman djeluje izgubljeno, a u drugom zagušeno. Naš cilj je da veličina pladnja podrži prezentaciju, a ne da se bori s prostorom.

Prvi korak je izmjeriti „radnu zonu“ stola, ne samo ukupnu površinu. Ostavimo prolaze za ruke, tanjire i čaše, pa tek onda birajmo dimenziju. Kao pravilo iz prakse, pladanj treba da ostavi vidljiv okvir stola oko sebe kako bi kompozicija „disala“.

Kad je pladanj veći, dobivamo jasniji centralni fokus, ali rastu i očekivanja za urednost. Prazan prostor na velikoj površini može izgledati kao greška ako nije namjeran. Zato na većem pladnju planiramo negativni prostor kao element dizajna, a ne kao ostatak.

Na manjem pladnju vizuelna hijerarhija mora biti oštrija: jedan glavni akcent, jedna podrška i jedan detalj su često dovoljni. Previše sitnica na maloj površini djeluje natrpano i gubi kontrast. U poređenju s većim, mali pladanj traži strožiju selekciju.

Simetrija na većem pladnju lakše izgleda stabilno jer ima mjesta za ponavljanje oblika i razmaka. Na manjem, simetrija može djelovati kruto i „zatvoreno“ jer nema prostora za prijelaz. Ako želimo moderniji stil, asimetrija s jasno odmjerenim težištem često izgleda svježije, posebno na srednjim dimenzijama.

Oblik pladnja mijenja dojam veličine: pravougaoni „rasteže“ kompoziciju, okrugli je okuplja, a ovalni ublažava oštre linije stola. Kada upoređujemo, isti sadržaj na okruglom pladnju izgleda kompaktnije nego na pravougaonom. Birajmo oblik koji prati geometriju stola i raspored sjedenja.

Boje i kontrast se ponašaju drugačije ovisno o površini: na velikom pladnju visoki kontrast može dominirati, dok na malom pomaže da se elementi ne sliju. Ako pladanj ima jak uzorak ili tamnu boju, smanjimo broj šarenih dodataka da ne dobijemo vizuelnu buku. Na neutralnom pladnju možemo podići kontrast kroz jednu naglašenu boju ili metalni detalj.

Balans elemenata provjeravamo tako što zamišljamo pladanj kao vagu: teški vizuelni predmeti (tamni, visoki, masivni) trebaju protutežu. Na velikom pladnju protuteža može biti praznina ili niz manjih predmeta, dok na manjem obično treba jedan jasniji par. U praksi, bolje je imati tri različite visine nego više istih.

Praktičnost je uporedna prednost srednje veličine: dovoljno prostora za stabilno nošenje, a opet ne zauzima cijeli sto. Veliki pladanj je odličan za serviranje više osoba, ali može otežati pristup posuđu i razgovor preko stola. Mali pladanj je brz za postavljanje, ali češće traži dopunu i pažljivo slaganje.